Carina ili porez na potrošnju

Šta biste rekli da naša Vlada kaže: „Dosta bre više tog zarađivanja evropskih i drugih zemalja na naš račun! Uvodimo im carine 20% pa nek se nauče pameti. I još će naša država da ima ogromnu zaradu od toga i ojača svoju privredu.“

Rekli biste naravno da ćemo svi trpeti kao potrošači jer će uvozna roba biti skuplja. (Na stranu svi ugovori o slobodnoj trgovini.)

A baš takvim rečima Tramp najavljuje jednu od ekonomskih mera za jačanje Amerike. Kako mu to prolazi kod glasača? Obratimo pažnju na jezički obrt – uvodi carine „stranim firmama“, „protivničkim državama“. Isto tako se može reći da uvodi porez svojim građanima, ali tako nešto bi zvučalo grozno.

Carina nije ništa drugo nego porez na potrošnju, ali koji se obračunava ne domaćim već stranim prodavcima robe. Teret na kraju neminovno pada na krajnjeg domaćeg potrošača.

Poreze je korisno posmatrati matematičkim delom mozga, a ne emocionalnim. Međutim, političari uvek iznova uspevaju da u ovom pitanju pokrenu osećanja – jer znaju da svi mi glasamo zbog emocija. Opšte osećanje koje se stiče iz Trampove kampanje jeste da će smanjiti poreze i skresati državnu administraciju.

I hoće. Smanjiće neke poreze, npr porez na dobit korporacija, biće sigurno i benefita za najbogatije.

Verovatno će smanjiti i administraciju, npr Službu unutrašnjih prihoda (poresku upravu), ali je najavio formiranje sasvim nove Službe spoljašnjih prihoda (ubiranje carina). Željeni efekat je da glasač (makar i nesvesno) pomisli „aha, zli poreski inspektori će nas manje daviti, a nova služba će uzimati pare nekim tamo Kinezima i Francuzima“.

U stvarnosti se u stabilnim državama obim poreskih zahvatanja menja vrlo sporo, mnogo sporije nego što to deluje u govorima političara. Zato je potrebno pojačati efekat lukavim sloganima, nazivima novih zakonskih paketa, imenima državnih agencija i reformskih programa. Što se jače angažuju emocije, to će slabije da radi logika.

Najuspešniji političari znaju da su samo emocije bitne, čak i kada se radi o porezima. Pogotovo kada se radi o porezima.

piše: Aleksandar Vasić