Ukinuti overu zdravstvenih knjižica
Zdravstveno osiguranje imaju različite kategorije građana: zaposleni, preduzetnici, poljoprivrednici, nezaposleni, deca, studenti i penzioneri. Postoji i manji broj građana koji nisu formalno osigurani, ne koriste usluge zdravstvene zaštite i verovatno ih ne bi koristili ni da jesu osigurani.
Praktično svi koji to žele imaju pravo da budu korisnici državne zdravstvene zaštite, tj da budu zdravstveno osigurani.
Granica između onih koji imaju i koji nemaju zdravstveno osiguranje često nije u stvarnom pravu, već u spremnosti da se prođe kroz komplikovane administrativne procedure i prikupi potrebna dokumentacija kojom se dokazuje pripadnost određenoj kategoriji.
To je vidljiv teret pribavljanja osiguranja – vreme i trud građana. Nevidljiv teret predstavljaju značajni finansijski izdaci za održavanje administrativnog aparata koji se bavi dokazivanjem prava na osiguranje.
Prvi korak ka reformi zdravstvenog osiguranja bi mogao biti sistem „Zdravstvena zaštita za SVE“. Nema overe knjižica, nema administracije, a sredstva koja su trošena za te namene, preusmeravaju se za nabavku lekova. Svako ko ima određeni identifikacioni dokument, može da se javi u bilo koju zdravstvenu ustanovu i ostvari svoje pravo. Administracija u ovakvom scenariju počinje i završava se unosom naše identifikacije(matičnog ili nekog drugog broja) u zdravstveni informacioni sistem.
Dokle god se troškovi zdravstvenog sektora finansiraju i iz drugih sredstava (budžeta) osim sredstava zdravstvenog fonda, sadašnji sistem nema mnogo smisla.
Naredni korak bi mogao biti objedinjavanje doprinosa za socijalno osiguranje – čime bi se dodatno pojednostavilo administriranje.