Cepidlačenje u primeni poreskih propisa

Rasprave o primeni poreskih propisa su više nego dobrodošle, ali postoje i slučajevi kada su čisto gubljenje energije.

Jedna od takvih polemika se mesecima unazad vodi oko pitanja da li se promet stanova i garaža može smatrati prometom u maloprodajnom objektu i po tom osnovu izdati fiskalni račun pravnom licu koje je kupac. Neposredni povod je bilo osporavanje prava firmi na odbitak prethodnog poreza po fiskalnom računu.

Direktno ili indirektno u polemiku su uključeni predstavnici države, akademske zajednice i praktičari. Pored propisa o fiskalizaciji i elektronskom fakturisanju, rasprava se proširila i na druge propise, rasplinjujući se u nedogled, lutajući u prostoru i vremenu, sve više se udaljavajući od cilja.

Debata postade cilj sama sebi. Što bi rekao Lane Gutović, promašili smo cilj, ali smo pogodili sve ostalo.

Moj nepravnički pogled na ovu temu je da se tumačenja moraju staviti u kontekst cilja koji treba postići.

Prvi cilj koji treba postići je da prometi budu evidentirani. Bilo da je izdat fiskalni račun ili eFakutura, promet je očigledno zauvek evidentiran i ovaj cilj je postignut.

Drugi cilj je kontrola korišćenja prethodnog PDVa. Ako su svi ostali uslovi zadovoljeni, pitanje posedovanja računa je formalno pitanje. Njegova formalnost, rekao bih čak i beznačajnost, ogleda se u tome da je nesporno da je nabavka evidentirana preko jednog od državnih sistema (fiskalizacije ili eFaktura) i da je prodavac platio PDV. Baš to plaćanje PDVa u prethodnoj fazi prometa je ključno za ostvarivanje prava da se taj PDV smatra prethodnim porezom. Formalni uslovi u pogledu posedovanja računa sa elementima koji su precizno propisani, svoj smisao su imali 2005. kada je PDV uveden i kada su tadašnji papirni računi bili van dometa kontrola. Danas, kada imamo potpuno digitalizovane sisteme, ovaj uslov nema nikakvog smisla.

Tako da, ako se vratimo na početak i pitanje razmotrimo sa aspekta ciljeva i koristi odnosno štete od primene bilo kog od dva moguća tumačenja, dolazimo do samog središta besmisla.

Na koji god način da se postupi budžet neće biti oštećen a ciljevi će biti ostvareni.

Ako se PDV ospori samo zbog dileme fisklani račun ili eFaktura, to će biti samo na štetu poreskog obveznika. To ne sme da bude posledica. Nikada.

Nego da se vratimo na prvu lekciju. Birokratski aparat čine naši uposlenici, koje plaćamo da omoguće jednostavan, pravedan i transparentan sistem. U njemu njegovo veličanstvo poreski obveznik može raširenih krila koristiti svoja prava, a ograničenja mu mogu biti nametnuta isključivo u cilju sprečavanja štete za druge ili društvo u celini.

Ostalo smatram cepidlačenjem. I zalažem se za uvođenje cepidlačenja u naš zakonodavni sistem kao delikta za koje državne uposlenike treba primereno kažnjavati!

piše: Aleksandar Vasić