Ispitivanje i oporezivanje nezakonito stečene imovine
Ispitivanje porekla imovine i oduzimanje, ili drastično oporezivanje iste je stalna tema u poslednjih 25 godina a ni jedan pokušaj nije bio uspešan.
Trenutni Zakon o utvrđivanu porekla imovine i posebnom porezu jeste najpogodniji dostupni instrument za ovu namenu. Njegova logika je jednostavna: neobjašnjivo stečenu imovinu je brže i izvesnije oporezovati sa visokom stopom od 75% (što je blisko oduzimanju), nego što je čekati ishode krivičnih postupaka. Nekoliko meseci – naspram nekoliko godina. Plus je poreski postupak pravno održiviji.
Za pet godina od početka primene, formirani su timovi, posebna odeljenja, obuke, ali efekat je nikakav. Samo jedno i to nepravnosnažno rešenje.
Najlakšu primenu ovaj zakon bi mogao pronaći u oporezivanju funkcionera. Usled obaveze da prilikom stupanja na dužnost prijave svoju imovinu moguće je ustanoviti kolilko im je imetak porastao tokom mandata. Naravno, ukoliko pretpostavimo da još uvek fukcioniše princip da se novcem iz koverte kupuju nekretnine na lično ime. Smetnuli smo sa uma da su i načini prikrivanja novca od korupcije ili nelegalnih poslova vremenom inovirani.
Ukoliko zagrizemo varalicu i zadovoljimo se utvrđivanjem funkcionerske imovine, van radara pravde će ostati kumovi, prijatelji i privreda bliska strukturama.
Postoje bar ti krupna problema u vezi sa primenom ovog zakona.
Prvi je nedostatak političke volje, a drugi slab kapacitet i autoritet Poreske uprave. Ova dva problema bi mogla biti posledica svesne namere da se nečinjenjem naruši autoritet i smanji kapacitet institucija koje bi bile kadre da se uhvate u koštac sa problemom, ili potpunog odsustva sposobnosti da se kompleksan zakon sprovede u delo. Slične fenomene viđamo i u mnogim razvijenijim državama.
No, uprkos nedovoljno jake Poreske uprave, Srbija ipak ima dovoljno resursa da obradi podatake o imovini. Potrebno je ukrstiti podatke iz 4 državna izvora: matičnih evidencija, katastra, MUPa i Poreske uprave. Svi ovi podaci su na neki način digitalizovani i odgovarajući softver bi lako kreirao listu koja bi dala mnoge odgovore.
Značajnije pitanje je peti izvor podataka a to su podaci iz drugih zemalja. Kako i zašto da već nismo deo sistema za razmenu podataka, to je pitanje vredno posebne pažnje, pri čemu isključujem svaku slučajnost.
Čak iako bi rešili prva dva problema preostaje po mom mišljenju, najveći problem. Čini mi se da se je sve prisutnija pojava generisanje velikih prihoda i profita u firmama koje su direktno ili indirektno angažovane na državnim projektima.
Neke od neophodnih aktivnosti koje se moraju sprovesti da bi stvorili pravedno društvo i sistem koji će biti teško prevariti su strateške i traže vreme.
Možda najvažniji korak koji bi dao i kratkoročne i dugoročne efekte je doneti pravila o obaveznoj i potpunoj transparentnosti svih podataka o poslovima u koje je država na bilo koji način uključena.
piše: Aleksandar Vasić