Jedna plata, tri perspektive
Ako bi se za istim stolom našli radnik, poslodavac i inspektor (ili bilo koji drugi državni službenik), teško da bi na jedno jednostavno pitanje dali isti odgovor.
Pretpostavimo da je pitanje: Koliku platu ima radnik?
Radnik bi rekao: 83.974,00 dinara
Poslodavac bi na isto pitanje odgovorio: 133.270,00 dinara
A inspektor bi se sa nevericom čudio kako im nije jasno da je plata 115.736,00 dinara
Svi su na svoj način u pravu. Razlikuje ih perspektiva iz koje posmatraju.
Da li je normalno da postoje tri perspektive za ovako važno pitanje? Da li postojanje baš tih različitih perspektiva dovodi do potpunog nerazumevanja ova tri aktera tržišta rada.
Za potrebe ove analize kao primer koristim podatak o medijalnoj zaradi za april 2025. godine.
Radnik iz svoje perspektive govori o NETO zaradi, tj zaradi koju „nosi kući“. Nedostatak ove perspektive je taj što zaposleni nema svest da su i porez i doprinosi takođe njegovi.
Inspekto (država) barata sa podatkom o tzv Bruto 1, tj „ugovorenoj zaradi“ koja je nešto između perspektive radnika i poslodavaca, a u stvari je „čardak ni na nebu ni na zemlji“. Logički posmatrano jedino ovaj podatak iako je jedini zakonski regulisan nema nikakvog smisla.
Poslodavac svoju perspektivu zasniva na jednostavnoj istini o iznosu koji mora da izdvoji za rad određenog radnika. No, hajde da zavirimo u obračun zarade:
Neto zarada: 83.974,00
Porez na zarade (10%): 8.731,00
Doprinos za PIO iz zarade (14%):16.203,00
Doprinos za zdravstveno osiguranje iz zarade (5,15%): 5.960,00
Doprinos za osiguranje od nezaposlenosti iz zarade (0,75%): 868,00
Ukupna ugovoren zarada (bruto 1): 115.736,00
Doprinos za penzijsko osiguranje iz sredstava poslodavaca (10%): 11.574,00
Doprinos za zdravstveno osiguranje iz sredstava poslodavaca (5,15%): 5.960,00
Ukupna sredstva za isplatu zarade (bruto 2): 133.270,00
Niti manje zarade, niti kompleksnijeg i nejasnijeg obračuna.
Osim na nivou teorijskih debata, teško bi se dao smislen odgovor na pitanja poput:
- pa zar se i ugovorena zarada ne isplaćuje iz sredstva poslodavca?
- zašto se neki doprinosi „plaćaju dva puta“ ?
- zašto su stope nekih doprinosa iste a nekih različite u zavisnosti od da li se isplaćuju iz sredstava poslodavca ili iz zarade čiji su izvor takođe sredstva poslodavca?
Zamislite da obračunski listić izgleda kao u ovoj jednostavnoj varijanti:
OBAVEŠTENJE O ZARADI (obračunski listić)
Zarada zaposlenog: 133.270,00 dinara
Plaćeni VAŠI porez i doprinosi: 49.296,00 (porez: 8.731,000 i doprinosi: 40.565,00)
Ostatak za isplatu: 83.974,00 dinara
Napomena:
Obaveze za porez i doprinose su obaveze zaposlenog. Samo u cilju olakšanja zaposlenima, predviđeno je da će tu vašu obavezu izvršiti poslodavac.
Kada vrednujete vaš rad imajte u vidu ukupan iznos zarade koji je vaš poslodavac obezbedio za vaš rad.
Kada zahtevate ostvarivanje svojih prava pred državnim organima imajte u vidu iznos poreza i doprinosa koje svaki mesec plaćate državi.
Čini mi se da bi se ovakvim obračunom rešili nesporazumi, ali i podigla svest zaposlenog o svojim pravima i obavezama.
Šta mislite?
Idemo dalje: ovo je prva od tri beleške na ovu temu.
Najavljujem sledeće dve:
- Doprinosi za socijalno osiguranje: objedinjeni model (jedan doprinos za kompletnu socijalnu zaštitu sa predlogom: zdravstvo za sve = ukinuti overu knjižica)
- Zarada zaposlenog: jednostavna i poštena kalkulacija (ukinuti regres, topli obrok i troškove prevoza a povećati zaradu)