Porast beskontaktnog plaćanja
Ako ste ovog leta boravili u turističkim regijama mogli ste primetiti vrlo rašireno plaćanje telefonom, tj e-novčanikom instaliranom na njima. Beskontaktno plaćanje je već dominatno u mnogim uslužnim i maloprodajnim objektima, a pošto praktično svako stalno drži telefon pri sebi čini se da nema dalje mogućnosti pojednostavljenja procesa.
Beskontaktno plaćanje je prilično bezbedno. Svaka beskontaktna transakcija generiše jednokratni kriptografski kod. Za iole veće transakcije zahteva se pin a platni sistemi strogo prate mogućnost zloupotrebe u slučaju koje bi blokirali vlasnike POS uređaja.
Sistemi su dakle optimizovani za što lakšu i veću potrošnju. (Ovo, bar u nekoj meri, objašnjava veće državne prihode od PDVa iako gotovo sve države kubure sa upravama prihoda). Ono što nije optimizovano je, kao i obično, naša psiha: kažu da sa beskontaktnim plaćanjem telefonom ljudi potroše i do 15% više nego kada bi plaćali starim načinima.
Sistem je namešten sa maksimalnim komforom za “gospodina Potrošača” u nama, to impulsivno i detinjasto stvorenje koje je nekako naraslo i stalno uočava prilike da pribavi kratkotrajna zadovoljstva. Sviđalo se to ili ne zrelijim i odgovornijim instancama ličnosti, savremeno društvo ima duboku potrebu da bude potrošačko i ne ume drugačije da funkcioniše.
Pojedinac tu ima dva izbora: da bude oprezan i rezervisan prema novim načinima plaćanja ili da ih prigrli. Rekao bih da će najbolje rezultate dati jačanje svesnosti o stvarnim sopstvenim potrebama i samokontrola. Gledam u vas mlađi svete, mi stariji po prirodi slabije pratimo modu 😉
piše: Aleksandar Vasić