Stvarne reforme poreske politike (nastavak) – Računovođe, između čekića i nakovnja

Ako biste pitali računovođe kako im se tokom vremena promenio opis poslova, svaki bi rekao da mu je posao znatno složeniji nego nekada. Pojavilo se sijaset novih propisa, obaveza, procedura i evidencija.  Iz ugla građanina ili privrednika ništa od toga nije vidljivo. Njima deluje da su računovođe večiti namćori koji vazda nešto negoduju i kukaju.

Obični građanin i privrednik vide da su već niz godina vrste poreza jedne te iste. Poreske stope su manje – više iste već godinama. Krupnije izmene poreskih zahvatanja nisu čak ni tema u društvu, niti materijal da se privuku birači pred izbore.

Kako smo došli dovde? Mislim da su paralelno tekla dva procesa: sa jedne strane tehnološki razvoj i integracija Srbije u međunarodne tokove nameću veću stručnost, ne tolerišu starinsku aljkavost i realno zahtevaju brzo usvajanje novih postupaka. Sa druge strane imamo našu državu koja deklarativno hoće modernizaciju, ali uz model ophođenja prema podanicima iz stare epohe: mi smo izvoleli sačiniti propis – nije naša sekiracija kako ćete ga sprovesti.

Propisi u poslednjem trenutku su posledica improvizatorskog odnosa „vrha“ koji razmetljivo samopouzdan, lišen empatije i blagovremenog planiranja naređuje juriš da bi se pohvalio brzinom osvajanja reformi. Oficiri – činovnici valjda daju sve od sebe u datim okolnostima, ali ako se improvizuje i deluje u brzini propusti su neminovni.

Greške napravljene u startu je teško ispraviti. Ako vrh poveruje da uvek može silovitom brzinom da nameće rešenja –  tako će i nastaviti. Prolazi im. Tako vanredno stanje postaje redovno stanje. Privremenost postaje večnost.

Sunovrat poreskog zakonodavstva je započeo u vreme kovida i nije se oporavio. Naredne izmene propisa su nejasne, krpe se rupe namesto sistemskog rešenja, praksa se gradi uz pomoć stotina mišljenja Ministarstva. Privrednici i računovođe su izloženi nesigurnosti i strahu.

Sličnu sudbinu promašenog puta su doživeli i propisi iz oblasti računovodstva i pranja novca. Računovođe su pod strogim nadzorom u kontroli pranja novca, iako su daleko od glavnog uzroka. Licence su izgubile suštinu jer se gledaju kao formalnost.

Dobra namera da se eFakturama spreče poreska evazija i siva ekonomija, potpuno je ostala u senci loše prakse u procesu uvođenja istih. Na početku je na delu bio amaterizam u belim rukavicama. U drugoj fazi je država umesto stručnosti demonstrirala silu. Mora, mora, sprovodi, biće kazni, itd.

Završna faza koja još uvek traje je potpuno lišena smislenog donošenja propisa i logike koja bi morala biti očigledna svakome koji propise treba da primeni. Taj voz je uhvatio pogrešan kolosek, eno ga u Resniku, a ubeđuju nas da na vreme stižemo u Pariz.

I tu smo, između čekića i nakovnja. Čuvati javni interes, poštovati propise i plaćanje poreza a istovremeno  sačuvati i logiku.

Znam da ima ljudi koji su društveno odgovorni i stručniji od mene, i koji bi mogli staviti iskustvo u odbranu struke i države.

Verujem u to i radujem se tome.

piše: Aleksandar Vasić